Life begins at the end of your comfort zone.
Neale Donald Walsch

 

Matić Poljana, Gorski Kotar

Još i prije nego sam znao kako se koristi kamera, privlačila me pejzažna fotografija. Sjećam se ushićenja koje mi je prolazilo tijelom nakon što bi pročitao kolumnu Davida Notona u tadašnjem Parctical Photograhy. Izgledalo mi je zaista čarobno, morao sam želio naučiti kako se to radi. Danas, petnaestak godina kasnije, još uvijek se veselim kad pakiram svoj ruksak prije puta. Ali trenutno mi pejzažna fotografija nije u punom fokusu. Fotografiranje arhitekture uzima svoj dio pažnje. Ne radi se o tome da su mi dosadili izlasci sunca, postoji drugi razlog.

Postoji velik broj fotografa koji ostanu u jednom žanru cijeli život. Ne vidim nužno ništa loše u tome (i sam sam bio među njima), ali iz moje današnje perspektive, istraživanje drugih žanrova fotografije može vam donijeti korisne uvide unutar matičnog žanra. Jedan od mojih omiljenih fotografa, David Ward, započeo je svoju karijeru snimajući automobile. David kaže da je tek tada postao osjetljiv na suptilne nijanse i na koji način svjetlo oblikuje subjekt snimanja. Moje iskustvo je bilo vrlo slično, jedina razlika je bila što sam umjesto fotografiranja automobila, krenuo sa interijerima. Sa pozadinom u pejzažnoj fotografiji, u početku sam prezao od korištenja bljeskalica i pokušao sam snimiti interijere koristeći samo prirodno svjetlo. U početku sam se zaista borio sa tim da fotografija izgleda prirodno. Koristio sam HDR softver, ručno pretapanje ekspozicija, štogod bi mislio da će mi koristiti. Nakon nekog vremena (i puno pokušaja), razvio sam tehniku koja mi je omogućila da postignem prirodni rezultat u bilo kojim svjetlosnim uvjetima (FYI, kasnije sam ipak naučio koristiti bljeskalicu jer s prirodnim svjetlom možete dogurati samo do neke razine.)

 

Zagreb Penthouse
Korištenje bljeskalica uz prirodno svjetlo

 

Ispostavilo se da je fotografiranje arhitekture sa prirodnim svjetlom bila vrlo vrijedna lekcija čije sam koristi odmah mogao primijeniti u radu. Nakon interijera, pretapanje ekspozicija u pejzažima je bila dječja igra. Također, postao sam osjetljiviji na promjene svjetlosnih uvjeta. S vremenom, prestao sam sebe gledati kao isključivo pejzažnog fotografa nego više kao fotografa sa velikim rasponom interesa. Ali to vjerojatno ne bi postigao da sam ostao u sigurnoj zoni pejzažne fotografije. Nove stvari koje prije nisam radio, stvarali su kod mene nervozu radi nedostatka iskustva i mogućnosti neuspjeha, barem u početku. To je značilo da moram izaći iz zone ugode. Osjećaj nije bio ugodan, ali bi to ipak napravio. Ono što slijedi je pouka priče. Svaki put kad bih pokušao nešto novo, moje pouzdanje i iskustvo bi rasli. Sada se u pravilu veselim novim stvarima, mala doza straha je još uvijek prisutna, ali uzbuđenje je puno veće.

 

Kajak Tomislav Lepan
Storytelling kao nova niša

Svrha iskustava je da nam pomognu u rastu. Možemo izabrati hoćemo li naučiti iz njih ili ne. Nažalost, nije svako iskustvo ugodno i to je trenutak kada se obično povučemo. Ali upravo nas neugodna iskustva mogu naučiti najviše. Ne možete naučiti voziti bicikl, ako niste pali s njega. U redu je da se nekad osjećate nelagodno. To samo znači da ste na rubu svoje zone ugode. A to je mjesto na kojem počinje čarolija.