It always seems impossilbe until it’s done.

Nelson Mendela

Enoromous potential and possibilites are destroyed in your life by the fear of suffering.
Sadhguru

Jako sam želio ići u glazbenu školu. Zaljubio sam se u klavir kao mali i mogućnost da naučim baratati tim, meni tada mističnim instrumentom, činila mi se čarobnom. Ali moji roditelji se nisu slagali s tim. Pa onda nisam išao. Želio sam naučiti svirati i gitaru. Odgovor je i u ovom slučaju bio ne, s obrazloženjem da se od glazbe ne može živjeti (sorry Sting i ekipa, ne znate što propuštate kao državni službenici). Gitaru sam ipak naučio, ali da ju dobijem, štancao sam rajfove s 13 g u nekoj garaži u gornjoj Dubravi. U jednoj prostoriji je bio stroj za plastiku, a u drugoj je bilo desetak djece koji su trgali višak plastike od kalupa. Nismo smjeli pričati, a pogled je morao biti ispred sebe, u ono što radimo. Nije bilo baš iskustvo koje bih mogao staviti na LinkedIn, ali 300DEM je ublažilo nelagodu ljetnog posla i omogućilo mi da si kupim prvu električnu gitaru. Nitko na svijetu nije bio sretniji od mene.

Opasni savjeti

Tu je ležala divna lekcija koju tada nisam razumio. Da sam poslušao dobronamjerni savjet, možda si nikad ne bih priuštio ni jedan instrument. Srećom, za 13-godišnjake zarađivanje nije primarni cilj u životu. Ono što jest važno je zabava. Za mene je to bila glazba. Zato sam nesvjesno slijedio nagon koji mi je to omogućio.

Kad je Frank Gehry, svjetski poznati arhitekt studirao arhitekturu, ugledni profesor mu je tvrdio da arhitektura nije zanimanje za njega. Savjetovao mu je da se odmah ispiše i bavi nečim drugim. Ako niste čuli za Frank Gehry-a, on je arhitekt iza Koncertne dvorane Walt Disney u LA-u i Guggenheim muzeja u Bilbau. Bi li zaista pamentije za Gerhya da je poslušao savjet profesora, procijenite sami. Ovaj primjer podiže dva pitanja. Kako netko može znati što je bolje za vas od vas samih? Zašto ljudi kojima je stalo do nas, daju takve savjete?

Odgovor na prvo pitanje je naravno, ne. Nitko vas ne pozna bolje od vas jer nitko ne zna kako se osjećate kad nešto radite, bolje od vas. To ne znači da ne trebamo saslušati druge, ali na kraju dana, mi smo najkvalificiraniji autoritet za sebe. I savjeti ne moraju biti loši, naprotiv. Loši savjeti su oni koje iznosimo kao apsolutnu istinu kao u primjeru Frank Gerhya. Savjeti poput: Ne možeš to napraviti. Ovo je glupo. Od toga nećeš zaraditi novac. Nikad nećeš postati tenisač/glazbenik/nuklearni fizičar/proizvođač šešira/vlasnik kafića s najboljom kavom zato jer ti nedostaje… (umetnite razlog). Što nam ti ljudi koji nas vole, uistinu govore takvim savjetima? Sigurno nam ne govore da ne možemo ostvariti cilj koji želimo jer to ne mogu znati. Ono što nam doista govore je da to oni nisu uspjeli. Njihov savjet je samo njihovo iskustvo. Nije apsolutna istina. I tako bi ga trebalo uzeti. Nesvjesno, oni svoj strah i ograničavajuća uvjerenja prenašaju na nas. I ukoliko nemamo izgrađeno zdravo samopoštovanje, mi ćemo to lako upiti.

Strah

Moje iskustvo je da su u pozadini ograničavajuća uvjerenja i strah. Ta uvjerenjai strah smo možda upili od roditelja i okoline i širimo ga dalje, svojoj djeci i prijateljima. Ukoliko nemamo izgrađeno zdravo samopoštovanje, vrlo lako upijemo tu vibraciju. Strah, sam po sebi nije loš. Zdrava količina straha je potrebna i korisna. Ali kad nas strah počne blokirati i sprječavati, kada odustajemo unaprijed, tada se trebamo najprije pozabaviti sobom.

Neuspjeh ne mora biti loša stvar

Što uopće znači nesupjeh? U kojem trenutku odlučite da niste uspjeli? Većina ljudi odustane nakon nekoliko pokušaja ili ako uvide da im jednostavno ne ide. U našoj kulturi, neuspjeh se doživljava kao nešto jako loše. Ako jednom ili dvaput ne uspijete, gotovo je. Više nema smisla pokušavati. Pokušali ste i niste uspjeli. Okrenite se nečem drugom, manje izazovnom. Ruku na srce, ako to što radite ne rezonira u svakoj stanici vašeg bića, možda to zaista nije vaš put. Ali ukoliko vas to potpuno ispunjava, makar vam to ne polazilo za rukom (kao meni pisanje), neuspjeh jednostavno nije opcija. Nije opcija zato jer za time čezne cijelo vaše biće.

Tim Ferris je 25 puta nije uspio prodati svoj 4 hour work week izdavačima. Tvrtka Rovio je imala 51 pokušaj prije nego su napravili ultra popularni Angry Birds. Silvester Stallone nije uspio 1500 puta prodati svoj scenarij za Rockya. Ostanite malo s tim brojem. 1500. Što ste vi pokušali 1500 puta. Ja se ne sjećam. James Dyson je imao 5160 prototipova usisavača (neuspjeha?) prije konačnog proizvoda. Neuspjeh je samo put do uspjeha. Na kojem ste vi broju?