Isle of Skye

Alarm na telefonu je upravo odzvonio. 3:00 je ujutro, a iznad mene se prostire potpuno čisto sjeverno nebo bez zvijezda. Pokočen od neudobnog položaja spavanja i premalo sna, stavljam fotografski ruksak na leđa i polako krećem sa parkirališta u maloj koloni od četvero. Penjemo se prema stijeni koju zovu Old Man Of Storr. Dok hodamo u tišini, u mislima se vraćam u Zagreb, u rane 2000-te, na klupu ispred Algoritma na kojoj sjedi mladac u dvadesetima. Uzbuđeno lista tek kupljeni Practical Photography, u kojem se u kolumni Davida Notona pojavljuje i Old Man of Storr. Mladac mašta o promjeni zanimanja i mogućnosti da fotografira ovakve lokacije.

Snažan sjeverni vjetar me vraća u stvarnost. Nakon 45 min. stižemo na plato ispod samog vrha i zauzimamo počasna mjesta za predstavu koju sunce danas priređuje samo za nas. Čekamo samo znak dirigenta za početak. Nakon nježnog uvoda, dočekuje nas vizualni crescendo kakav još nismo vidjeli. Ispred nas se izdižu 50 metarske stijene koje kao kandže strše iz zemlje, sa lijeve strane se prostire nizina prošarana jezerima, a u drugom planu se nazire planinski lanac Cuilins i ostatak Škotske. Osmjesi na našim licima nesvjesno prerastu u spontani smijeh. Krajolik je doslovno eksplodirao u bojama. Ovaj trenutak je vrhunac našeg putovanja. Ovdje, na Isle of Skye, na mjestu gdje se vide tragovi sila koje su oblikovale Zemlju.

Skye je najveći je i najsjeverniji otok unutarnjih Hebrida na sjeverozapadu Škotske. Ime dolazi od vikinške riječi skye-a, što znači magloviti otok. Površinom približno odgovara Dubrovačko-Neretvanskoj županiji, ali izgled i burna geološka povijest čine ga jednim od najimpresivnijh i najzabačenijh krajolika u Europi. Ne mogu se oteti usporedbi sa krajolicima Gospodara Prstenova. Čini se da Skye ima sve elemente priče, crne prijeteće vrhove, pitome zelene predjele i otvorene ravnice. Južnom stranom otoka dominira prekrasni minijaturni planinski lanac Cuilins. To je prvi vizualni podsjetnik na burnu vulkansku prošlost Skye-a. U središtu Black Cuilina, stoji ugasla prostorija sa magmom ili središte vulkana koji je izbacivao 1000ºC vruću magmu po okolnom području i oblikovao reljef. Cuilins se sastoje od gabroa, crne magmatske stijene što im daje pomalo zlokoban i prijeteći izgled. Njihov najveći vrh, Sgùrr Alasdair ne doseže visinu od 1000m, ali izgledom i karakterom, ove planine se u potpunosti mogu mjeriti sa Alpama. Nazubljeni vrhovi, oštro i ponekad vrlo sklisko kamenje predstavlja izazov za iskusne planinare i ostale željne aktivnog odmora i vizura iz Tolkienovih priča. Ledenjaci su imali završnu riječ u oblikovanju otoka. Njihovim povlačenjem stvaraju se stijene neobičnog izgleda, događaju se masovna klizišta i stvaraju se doline. Glavna turistička atrakcija Skye-a je njegov krajolik. Ljudi iz čitavog svijeta dolaze ovdje da bi uživali u hodanju, penjanju, bicikliranju ili kao mi, fotografiranju otoka. Škoti su toliko ponosni na Skye da čak i na kutiji sa karamelama možete pročitati da se nalazite u dramatičnom krajoliku (ako to niste ranije primijetili).

Elgol

Naše istraživanje otoka počinje u Elgolu, minijaturnom ribarskom mjestu na jugu. Postoji još iz vremena kad su vikinzi pljačkali ova mora, a ime je dobilo prema bitci pet borodova u kojoj se Aella, (lokalnom vojskovođa) borio protiv Pikta i Škota. Nesvjesni povijesti Elgola, spuštamo uskom cestom prema moru, a pored nas prolazi nekoliko bijelih kuća koje izgledaju kao da ih je netko nasumično pobacao po zelenoj padini. U zaljevu nekoliko ribarskih kočarica nepomično stoji u sjeni Cuilinsa. Tek dolaskom na plažu možemo osjetiti duh ovog mjesta. Ovdje ne postoji stres. Ne postoji žurba, nema brzog wifi-a, (nema nikakvog wifi-a), ne postoji čak ni signal na mobitelu. Prema onome što vidimo, 150 stanovnika Elgola živi u potpunom skladu s prirodom.

Postavili smo kamp na obližnjem brežuljku sa kojeg imamo dobar pogled na planine. Ovdje je kampiranje dozvoljeno gotovo svuda. I više od toga, Škoti potiču ljude na kampiranje kako bi istinski iskusili krajolik. Skye je elitna destinacija, ali nema kapacitete primiti sve ljude koji dolaze tako da se kampiranje nameće kao prirodan izbor. Uz jednu napomenu. Turisti se trebaju ponašati odgovorno i ne ostavljati iza sebe ništa što niste tamo našli. Razina svijesti o očuvanju krajolika je ovdje na visokoj razini. Na cijelom Skye-u nema ni papirića na cesti, na stazama nema smeća, a kazna za ne pokupljanje iza vašeg psa iznosi do 80£.

Jutro nas je dočekalo na tipični škotski način. Promjenljivo i kišno. Pospremili smo stvari i krenuli panoramskom cestom prema Portree-u, najvećem mjestu na Skye-u. Jasno mi je zašto je nemoguće dati točnu vremensku prognozu za Skye. U 20-tak kilometara vožnje od Elgola, kiša se nekoliko puta pretvorila u pljusak, potpuno prestala da bi ponovo počela padati po naizgled sunčanom vremenu. Putem uz nas izranjaju impresivni vrhovi Cuilinsa umotani u rascjepkane oblake i obojani pokojom zrakom sunca. Ovi vremenski uvjeti su za fotografe ostvarenje sna. Svakih par minuta stajemo i istrčavamo iz auta jer svjedočimo neponovljivim prizorima. Treba reći da je ovakav način vožnje prihvatljiv jedino fotografima (i onima koji imaju velikih problema s mjehurom).

Portree

Portree (ili u prijevodu sa galskog, Kraljevska luka) daleko je najveće i najživahnije mjesto na otoku sa mnoštvom događaja u sezoni. Smješten je u samom središtu Skye-a, u zaljevu na istočnoj obali. U luci su poredane raznobojne kuće u nizu koje čine vjerojatno najpoznatiju razglednicu Portree-a. Mali gradski trg iznad luke je središte većine događanja i mjesto gdje se nalazi The Isles Inn, nama omiljeni pub, rustikalno uređen, sa rijetko besplatnim wifi-em i uvijek nasmijanim konobaricama. Sjedamo u Inn i naručujemo Skye Ale, a iz zvučnika dopiru zvuci Radio Ga-Ga, od Queen-a. Trebalo mi je vremena da ju prepoznam, umjesto glasa Freddie Mercury-a je bio zvuk gajdi. Hm, pitam se što Freddie misli o tome. Nama koji nismo navikli na dugotrajno slušanje ovog egzotičnog instrumenta, gajde poprimaju ljepši zvuk nakon pinte piva. Čini mi se da za ovdje vrijedi pravilo kao i za jazz, morate se naučiti voljeti takvu glazbu. Mi smo se zaista potrudili.

Trotternish

Dok južnom stranom Skye-a dominiraju Cuilins planine, veliki sjeverni poluotok je svijet za sebe, ništa manje impresivan. Prolazimo kroz Staffin, ili na vikinškom, Mjesto stupova. Sa naše lijeve strane izdiže se masiv Trotternish. Cijelo ovo područje je nastalo serijom masivnih klizišta koja su su iza sebe ostavila jedinstven i vrlo fotogeničan reljef. Prije nego krenemo prema najpoznatijim lokacijama Trotternish-a, Old Man of Storr i Quiraing, obilazmo cijeli poluotok. Na samom sjeveru, nailazimo na muzej otočnog života. Nekoliko kamenih kuća sa slamnatim krovovima, zelena kola za vuču te razno oruđe za poljoprivredu savršeno se uklapaju u krajolik. Vrlo lako mogu zamisliti polagani i smireni život ljudi koji žive na osami.

Neist Point

Na putu prema zapadnoj obali pejzaž se mijenja po treći put. Prolazimo pokraj dvorca Dunvegan u istoimenom mjestu. Ovo je najstariji stalno naseljeni dvorac u Škotskoj i već je 800 godina sjedište klana MacLeod. Zadržavamo se kratko jer ovdje već 800 godina nemaju WiFi za turiste žedne interneta i žurimo na drugo odredište za kraj dana. Neist Point je najpoznatiji svjetionik na Skye-u, postavljen na samom rubu karakteristične stijene koju odlikuje veliki središnji greben. Do svjetionika vodi popločena staza u duljini od 2.5km, ali najbolji pogled puca sa vrha stijene blizu parkirališta. Koračamo blatnom stazom prema rubu litice odakle je najbolji pogled i dočekuje nas prizor na koji nismo navikli. Na stijenama stoji još barem 30 fotografa koji snimaju isti prizor sa istog mjesta u isto vrijeme. Ovoj je ujedno i najveći broj ljudi koji smo susreli na Skye-u. Nama koji prilikom snimanja imamo uglavnom društvo ptica ili pokoje ovce, ovo izgleda kao odlazak u trgovački centar vikendom. Ali ovo je Skye, fotografska meka i za očekivati je da ćemo prije ili kasnije naići na sličan prizor. Iako, ovo nismo očekivali. Pomalo obeshrabreni, ipak se odlučujemo izboriti za kamen ili dva i napraviti najbolje što možemo. Gledam prema suncu da vidim koliko je ostalo do samog zalaska kad najednom čujem: Face the sea! Isprva sam mislio da drage fotografkinje azijskog podrijetla pričaju među sobom, ali jedna od od njih je uperila svoj rozi iPhone prema meni i ponovila: Face the sea! Oh! Ok, može. Zauzimam svoju najbolju pozu velikog vođe koji neustrašivo vodi svoj narod prema boljoj budućnosti (iako, možda im se i ne piše dobro, obzirom da stojim na rubu stijene). Vjetar nesmiljeno puše sa sjevera i vijori kapuljaču moje soft shell jakne. Kakav prizor! Jedva čekam da se pronađem na Instagramu. Thank you! You are welcome – odgovaram. Što sve čovjek mora raditi da snimi fotografiju…

Tko posjećuje Isle of Skye

Vjetar je pojačao kroz noć i oko tri ujutro, nesmiljeno je nekoliko preostalih automobila na parkiralištu. Dio nas je skupio snage da dočekamo zoru sa vjetrom u leđima. Sada nema opasnosti od azijskih turista, ali smo zato propuhani do koštane srži. Vraćajući se sa snimanja prolazim pokraj kampera na Ford pickup-u. Kroz mala vrata izlazi Norbert, umirovljenik iz Njemačke i nudi mi kavu. Norbert je već tjednima ovdje i opušteno putuje Škotskom. Sretali smo se već nekoliko puta tijekom našeg boravka na Skye-u tako da smo postali svojevrsni putni prijatelji. Norbertov dizajn kampera je nesvakidašnji. Na Ford pickup, uspio je staviti krevete, kuhinju i sve ostalo. Po potrebi, kamper se može sklopiti što ga čini praktičnim za putovanje. Norbert je ugodan sugovornik. Govori polagano i razgovjetno. Pitam ga kako mu se sviđaju gajde. Kaže da ih može poslušati, ali svega par minuta. Očito je da nije isprobao trik sa pivom (ili na njega ne djeluje). Na drugoj lokaciji upoznajemo bračni par iz Njemačke koji već nekoliko godina žive u Defenderu 110. Steffan i Alexandra su fotografi/snimatelji, a njihov Defender je također prenamijenjen u mjesto za život sa dva madraca, kuhinjom, frižiderom. Oboje su dali otkaze prije osam godina i od tada su prešli Autraliju, Sjevernu i Južnu Ameriku te Europu. Dok ispijamo vruću kavu na parkiralištu, Steffan mi pokazuje preinake u Defenderu. Pitam ga je li imao problema sa autom nakon toliko kilometara. On kroz smijeh odgovara da se previše ne zamara time. Ako nešto sumnjivo lupa, škripi ili cvili, obično kasnije prestane. Samo se treba stvari shvaćati previše ozbiljno, kaže Steffan. Slažem se s njim. Na trenutak se zapitam kako uspiju živjeti u 2.5m2, ali ubrzo shvatim da je kvadratura na kojoj oni žive mnogo veća. Trenutno je to Isle of Skye. Kasnije će biti cijela Europa. Osmijeh na njihovim licima potvrđuje mi to.

Quiraing

Naše posljednje lokacije su ujedno i najpoznatije na otoku. Quiraing leži na istoimenom prijevoju preko masiva Trotternish i označava formaciju stijena izuzetno neobičnog izgleda i oblikovanu kao plato (što je i značenje imena). Ovdje odlučujemo postaviti kamp i čekati zoru. Sa naše lijeve strane se nalazi kamena formacija među kojima se nalazi i Needle, šiljasta stijena koja podsjeća na ogromnu iglu. Quiraing je ikonska lokacija koju turisti (i fotografi) ne zaobilaze, stoga smo odlučili iskušati sreću u zoru kada možemo imati prizor samo za sebe.

U ovo doba godine, sunce izlazi vrlo rano, a prava noć traje tek tri-četiri sata. Prije nego su prve zrake sunca dotakle tlo, nebo bojaju nježne nijanse roze i narančaste. Gdje god se okrenem, prizor je jednostavno veličanstven. Istodobno djeluje pitomo i snažno te pruža osjećaj potpune slobode. Ovo je glavni turistički proizvod Skye-a. Krajolik. Ovdje ste slobodni ići svuda gdje nije ograđeno i raditi što god želite pod uvjetom da se ponašate odgovorno i poštujete mjesto gdje se nalazite. Iz perspektive turista, život na Skye-u se čini opušten i lijep. Ljudi su ovdje pristupačni i nasmijani. Većinom se bave malim obrtima, slikanjem ili izrađivanjem umjetnina i rukotvorina koje prodaju u malim galerijama po otoku. Započeti priču sa potpunim strancem je ovdje normalna pojava i vrlo ugodno iskustvo.

Zaljev Talisker

Promrzli od vjetra koji nam već danima prolazi kroz kosti, za kraj putovanja smo ostavili miran zaljev Talisker na zapadnoj obali. Ponovo smo na teritoriju klana MacLeod. Ovdje nema vjetra, nema oštrih stijena, samo gomile ovaca koje mirno pasu travu. Čini se da smo konačno stigli u Shire. Talisker je vjerojatno najpoznatiji po whiskeyu i vrlo staroj destileriji, ali među pejzažnim fotografima (onima koji ne piju whiskey) veću popularnost ima prekrasan pješčani zaljev. Nastao je djelovanjem ledenjaka i prošaran je crnim, vulkanskim oblucima. Gleda na dvije šiljaste stijene koje se dižu iz oceana. Nakon toliko uzbuđenja, hodanja i ogromnih krajolika, dolazak u Talisker se čini kao povratak kući.

Nažalost, taj osjećaj prestaje nakon šetnje plažom na kojoj smo se susreli sa jednim od najopasnijih škotskih predatora. Midges, odnosno minijaturne škotske mušice, potpuno su nas okružile i grizu nas gdje stignu. Ima ih toliko da su nas nakon nekog vremena uspjeli otjerati sa plaže pa se povlačimo i skupljamo snagu za jutro. Ove malene napasti mogu izluditi čovjeka svojim brojem i upornošću. Uz sveprisutne krpelje raznih veličina, midges su dio Škotske koji nitko ne voli.

U posljednje, toplo jutro na Skye-u, šećemo plažom u potrazi za inspirativnim kadrovima. Pažnju mi plijeni pogled na pučinu i karakterističnu stijena, ali osjećam da fotografija koju tražim nije u onom smjeru. Nalazi se negdje oko mene. Okrećem se oko sebe i na pijesku ugledam nekoliko neobičnih tragova koje su napravili obluci uz pomoć valova. Izgledaju kao apstraktna grafika. To je fotografija koju sam tražio. Zurim u valove koji ujednačenim ritmom oplahuju moje cipele. Topli zrak s Atlantika me potpuno paralizira. Bez ijedne misli, samo sa osjećajem zahvalnosti što se nalazim ovdje. 3000km od kuće, ali jednako doma.