Putovanje kroz prošlost u jedinom hrvatskom Geoparku

Vjerojatno sam stotinu puta prošao autocestom A3, a da nisam obratio pažnju na obronke Papuka koji su prolazili pored mene. Već podsvjesno sam pripremljen na dugotrajnu slavonsku ravnicu tako da mi je pažnja usmjerena samo na cestu i na finalno odredište. Ovaj put, to se promijenilo. Moje odredište je Park prirode Papuk. Odlučio sam u sklopu projekta Zemlja Parkova istražiti što se sve nalazi u jedinom hrvatskom Geoparku.

Papuk – geološka povijest

Ako je ovo prvi put da čujete za termin Geopark, vjerojatno niste jedini. Prema definiciji koja se nalazi na stranicama Parka, Geoparkovi su zaštićena područja koja posjeduju izrazitu geološku raznovrsnost, potiču geoturizam i održivi razvoj. Prije svega, to su mjesta na kojima su jasno vidljivi geološki procesi koji oblikovali naš planet. A nigdje to više ne dolazi do izražaja nego u geološkom fenomenu Rupnica na sjeverozapadnu parka. Ovdje, iz zemlje izbijaju neobični četverostrani i šesterostrani stupovi albitskog riolita (izgleda zanimljivije nego što zvuči). Nastali su stupastim lučenjem vulkanskih stijena i neodoljivo podsjećaju na poznate bazaltne stupove Islanda i Irske. Jedina razlika je u tome što je Rupnica više prilagođena hrvatskom mjerilu. Ona dijeli svoje porijeklo sa još jednim fenomenom koji se nalazi u blizini. Tik uz cestu, na goloj stijeni nailazim na magmatsku žilu koja izbija kroz 300 milijuna godina starije stijene Papuka. Vulkanske žile poput ove, dio su nekadašnjeg papučkog vulkana, a nastale su kad je magma na putu prema površini ulazila u postojeće pukotine u stijenama i pritom se hladila. Geološka obilježja poput ovog daju Papuku velik potencijal za posebni oblik turizma, geoturizam. U Parku prirode su itekako svjesni te činjenice i trude se postati vodeći u ovom segmentu.

Dok me Miro Mesić, jedan od djelatnika Parka, vodi u obilazak, njegov kolega Goran iskače iz Outlandera PHEV da postavi jedan geocache. Kod nas je geocaching još uvijek relativno nepoznata igra skrivanja i traženja blaga (za mlađe od 30, zamislite Pokemon Go, ali bez Pokemona). Svrha igre je odlazak u prirodu, istraživanje i potraga za “blagom”. Koristeći ručni GPS uređaj ili mobilni telefon, igrači skrivaju kutije koje drugi moraju pronaći. U kutijama se ipak ne nalazi pravo blago već ono simbolično, a djelatnici Parka su vrlo kreativni u postavljanju cacheva tako da “cacheri” često moraju koristiti i neke druge vještine.

Papuk

Zen stanje duha

Za vrijeme boravka na Papuku, saznao sam za mjesto koje ima posebno značenje među djelatnicima Parka. Nalazi se blizu 953m visokog vrha Papuka na kojem je smješten vojni radar. Odmah pored ulaza u vojni kompleks, uska staza obilazi žičanu ogradu i vodi do male padine. Ispred mene se prostire prekrasan pogled na južne obronke Papuka, Psunj i planine u Bosni. Papuk je jedno od rijetkih mjesta na kojima pogledom možete obuhvatiti širinu cijele Hrvatske i znatno šire od toga. Na ovom, skrivenom vidikovcu, postavljena je mala “Zen klupica”, kako ju zovu u Parku. Odlučio sam ju isprobati pa opušteno sjedam i zurim u brežuljke. Iako ne prakticiram zen meditaciju, mogu potvrditi da klupica radi.

Drevne šume i vidikovci

Dok se penjemo kroz gustu šumu prema jednom od najljepših vidikovaca na Papuku, Miro me upoznaje sa posebnostima Parka. Papuk se prostire na 336km2 i gotovo u je u potpunosti prekriven gustim šumama. Među njima dominiraju bukva i hrast te u manjem dijelu, jela. Unutar Parka se nalazi i nekoliko područja posebne zaštite. Uz već spomenutu Rupnicu, tu je rezervat šumske vegetacije Sekulinačke planine kojeg čine prekrasne šume bukve i jele stare oko 150 godina i imaju prašumska svojstva. Dalje prema zapadu, u blizini Novog Zvečeva, poseban prizor čini drugi, i meni vrlo drag spomenik prirode. Put do njega započinje na glavnoj cesti sa koje put vodi u šumu. Nakon petnaestak minuta hoda među visokim stablima jela, nailazim na dva drevna čuvara šume. Dva divovska stabla hrasta kitnjaka, stara 420 i čak 500 godina izdižu se iznad šumskog svoda do visine preko 30 metara i već stoljećima čuvaju šumu od negativnih utjecaja.

Evo ih, ovdje su! – kaže Miro, i pokaže na šumski pod. Nisam shvatio što trebam gledati pa Miro ležerno uzme jedan plod sa zemlje i kuša. Divlja kruška! Mi ih često koristimo za čaj. Kao djetetu sa asfalta, pojam divljine mi je bio kad bi biciklima prolazili pored polja kukuruza na putu do šoderice. Stoga je ubrati plod divlje kruške za mene bio pravo otkriće (već se pomalo osjećam kao Bear Grylls). Okrijepljeni šumskim darovima, ubrzo stižemo do vidikovca Mališčak. Papuk je prošaran brojnim vidikovcima sa kojih se pružaju prekrasne vizure. Tek kad dođete do jednog od njih, možete dobiti perspektivu o mjestu na kojem se nalazite. Oko mene se prostire uzburkano, zeleno more, a čak 167 vrsta drveća uklanja stres iz svake stanice ljudskog tijela.

Jankovac, Park prirode Papuk

Park-šuma Jankovac

Najpoznatiji i po mnogima najipresivniji dragulj u kruni Papuka je prekrasna gorska dolina na sjevernim obroncima Papuka. Park-šuma Jankovac je dobila ime po “grofu Jankoviću” koji je ustvari bio poručnik u austrijskoj vojsci, ali je urbanizirao ovo područje sukladno najboljoj austrijskoj tradiciji. Jankovića je toliko dojmila ovdašnja priroda da je ovdje sagradio lovačku kuću, dao iskopati dva jezera te uredio šetnicu koja vodi do najpoznatijeg lokaliteta na Jankovcu, slapa Skakavca. Prema njegovoj želji, ovdje je bilo i njegovo zadnje počivalište. Danas se ovdje nalazi potpuno obnovljen planinarski dom okružen stoljetnom bukovom šumom. Šume Jankovca čine najveći kompleks starih šuma na Papuku. Njihova starost je između 100-150g. Dodamo li tome par kapi vode ili u ovom slučaju dva jezera, dobit ćemo bujnu močvarnu vegetaciju koja je preduvjet za stvaranje velikog broja životinjskih i biljnih vrsta. Šum vode i miris šume su dominantni elementi na Jankovcu. Slijedimo li jačinu zvuka Jankovačkog potoka, ubrzo ćemo doći do prekrasne 30m sedrene barijere niz koju se obrušava slap Skakavac. Geološki gledano, ovo je i najmlađi dio parka. Proces stvaranja sedrenih barijera je započeo prije samo 5000g te uz pomoć sedotvornih mahovina i alga i traje još i danas. Prizor poput ovog je uobičajen na mjestima poput Plitvičkih jezera, Rastokama ili slapovima Krke. Međutim, ovdje je potpuno jedinstven i daje Papuku još jednu notu posebnosti i raznovrsnosti.

Kad sam govorio ljudima da putujem prema Papuku, uglavnom su mi uzvraćali upitne poglede. Pa dobro, zašto ne odeš na more ili bar Gorski Kotar? Većina ih nije svjesna što se nalazi na pragu Slavonije.Mjesto koje je dom za gotovo 1300 vrsta biljaka što čini više od četvrtine hrvatske flore. Ili da je to stanište ivanjskog rovaša, najmanjeg guštera u Hrvatskoj. Ili da je baš ovdje jedno od mjesta sa najtamnijim nebom u Hrvatskoj, idealno za promatranje i fotografiranje zvijezda. Da bi zaista otkrili što se sve skriva ispod gustog šumskog svoda, sljedeći put kad budete vozili autocestom Zagreb-Lipovac, isplanirajte put tako da kod Nove Gradiške skrenete prema sjeveru. Sa sobom ponesite kameru, GPS i malo znatiželje. Nećete požaliti.